Mi smo Crna Gora

Prosječan čovjek u ovoj zemlji muku muči da preživi.

A ne bi trebalo biti tako.

Svaki dan ljudi se bore, bez imalo pretjerivanja, da porodicama stave na sto iole normalan obrok, da plate račune, troškove školovanja i ostalo što je nužno, a o onom što bi se trebalo, i što se u srećnom svijetu smatra normalnim životom samo ubjedljiva manjina može da priča.
Nemaština kao prosjek, kao opšti standard društva ovdje je tragična realnost. Ovo je neporeciva činjenica.
Godina je 2019., o tome je suludo i pričati, a kamo li danas nekom to dokazivati.

Pogledajte lica naših sugrađana. Stres nam se još u mladosti upiše u crte lica. Tužni smo, nesrećni, frustrirani, izmučeni. Zbog toga mladi obolijevamo, jer ogromna većina nije u stanju da porodicama, djeci, pruži sve što bi trebalo, i što se negdje drugo podrazumijeva ukoliko je osoba zaposlena. Ne kažem da je vlast kriva svemu nabrojanom, to bi bilo pretjerivanje, ali je svakako najodgovornija.

Takođe, mnogo ljudi koji godinama podršku daju DPS-u ovih dana najotvorenije priča istu priču koja je ljude izvela na ulicu: VRIJEME JE ZA PROMJENU. I sve manje ta priča je šapat. A još manje će biti narednih dana. Nadam se i vjerujem da će šapat prerasti u dostojanstven govor, miran i ponosan, koji izvire iz vjere u sebe, i važnije, u budućnost svih nas. Ne dajte da govor pređe u nešto drugo, gospodo na vlasti. Niko normalan to ne želi, niko se tome ne bi obradovao.

Zato, svi zajedno.
Za obnovu.
Bez podjela.
Za sve ljude, za cijelo društvo, bez razlika, bez žuči, bez ičeg lošeg.
Bez makar loše misli prema bilo kome.
Bez revanšizma.
Svi zajedno, bez izuzetka, da se napravi novi zamah naše Crne Gore.

Vrijeme je da idete, gospodo. Tačnije, krajnje je vrijeme.
Da niste napravili ni jednu grešku, trideset punih godina bilo bi dosta, sami biste kazali dovoljno je. Niko nije predestiniran da vlada dovijeka.
Učinite to ljudski: podnesite te ostavke, da ovo društvo može da krene naprijed i pokuša da se revitalizuje. Da zaliječi brojne rane. A neće biti lako.
Jer, nisu vaše karijere važnije i vrednije od sudbine cijele zemlje. Niste u krajnjem ni vi ništa drugo do dio ovog naroda, dio nas. A čini se da ste to zaboravili.
Učinite to za svoj narod.

Važnije: vrijeme je, takođe, da svi vi što ste do danas ćutali dođete kod SVOJIH. Jer mi smo jedno. Mi smo vaši ljudi. Porodice, rođaci, kumovi, prijatelji, poznanici, kolege.
Mi smo vi. I zato neka bude kao da smo svi zajedno od prvog dana tu, za sve nas.

Mi smo Crna Gora.

Vladan Jeknić