Za stanove funkcionera vlast do lakata zavlači ruke u džepove građana

Čitam da su ministri Damir Šehović i Kemal Purišić, predsjednik Ustavnog suda Dragoljub Drašković, poslanica Sanja Pavićević, te ex-gradonačelnik Mojkovca Dejan Medojević, inače rođak Obrada Miša, dobili stanove u Siti kvartu za po 20.000 eura.

Stanovi imaju 74, dva po 89, 92 i 109 kvadrata, a prosječna cijena kvadrata je 1.100 eura. Stan od 74 kvadrata koji na tržištu vrijedi 81.400 eura, funkcioner je platio 20.000.

Kad biste vi tražili prodavcu da stan od 74 kvadrata u centru Podgorice proda za 20.000 eura rekao bi vam da ste spremni za Dobrotu.

Kada je pak funkcioner u pitanju, vlast zavlači do lakata ruke u džepove građana kako bi mu platila nekretninu.

To funkcioniše tako što funkcioner potpisuje zahtjev za kredit kod poslovne banke, recimo na iznos od 81.400 eura koliko košta stan od 74 kvadrata. Banka uredno zaračunava svoju kamatu od recimo 4,49% godišnje, a period otplate kredita je 20 godina.

Po toj kalkulaciji, klijent ukupno vraća banci 122.544,08 €, od čega na ime kamata 41.144,08 €, dok je mjesečni anuitet (rata+kamata) tačno 510,60 €.

Po ovom obračunu, funkcioner ne vraća banci 122.544,08 €, nego samo 20.000 €, pa mjesečno ne vraca 510,60 € nego samo 83.33 €. Ili u prevodu, ukupnu razliku od 102 544.08 €, odnosno 427,27 € na mjesečnom nivou, plaćaju građani funkcioneru koji raspolaže stanom.

Plaćajući poreze u Crnoj Gori hranite Purišića, Šehovića, Medojevića, umjesto da hranite sebe i svoju djecu. U jednoj Norveškoj, plaćanje poreza je cijena da imate civilizovano društvo, dok je plaćanje poreza u Crnoj Gori hranjenje tumora koji vas direktno ubija.

Jedino neplaćanjem poreza ili još bolje bjekstvom odavde, činite da kancer ostaje bez goriva (novca) koje ga pokreće, pa će onda tako tumor sam sebe da pojede.

Miloš Krivokapić